Zapadni deo Palićkog jezera dodiruje južno predgrađe Subotice, poznato po imenu Senćanska kapija. Jezero je dubine do 2 metra i zbog velikog broja algi izrazito zelene boje. Nastalo na granici lesa i peska, ovo slatinasto jezero je dobilo svoje ime po pustari Palij. Iz jezera je u 18. veku vađena soda, jer je jezero nekad bilo slano, pa se zato veruje da je Palić ostatak Panonskog mora. Po legendi, tu je pastir Pavle napajao stoku.
Jezersko blato je lekovito, pa je 1845. izgrađeno kupatilo i Palić je postao i banja. Polovinom 19. veka, na severnoj obali je zasađen prelep park, izgrađeni su hoteli, i tu su još tada imućni Subotičani gradili letnjikovce.
Istovremeno sa završetkom gradnje Gradske kuće u Subotici 15. septembra 1912. godine, otvoreno je novoizgrađeno kupalište sa objektima po kojima se Palić i danas prepoznaje — vodotoranj, Velika terasa i ženski i muški štrand.
Jezero zahvata površinu od 4,6 -{km}-². Prosečna dubina jezera je 1,9 -{m}-, najveća je 3,5 -{m}-, a turistički sektor zahvata 3,8 -{km}-² sa tri posebne plaže. Jezero je inače, podeljeno na četiri sektora i bogato je ribom. U toku turističke sezone, temperatura vode se kreće između 18 i 25°-{C}-. Palić se inače odlikuje umereno kontinentalnom klimom i prosečno ima oko 2100 sunčanih sati godišnje, a prosečna letnja temperatura vazduha iznosi oko 20°-{C}-. Najčešći pravac vetrova je severozapad-jugoistok.